VELIKA GOSPA


Grad Sinj smjestio se u zaleđu Splita, na zapadnoj strani polja kojim protiče rijeka Cetina, a samo petnaestak kilometara od autoceste A1. Ovo područje nastanjivali su Iliri, a potom i Rimljani da bi u VII.st. dolaskom Hrvata bio osnovan grad Sinj. Ime grada, Sinj (Vsinj), spominje se 21.studenog 1345. godine, a označavalo je utvrdu na 438 metara visokoj kamenoj uzvisini smještenoj iznad starog ilirskog naselja Osinium. Već 1357. prvi se put spominje i franjevački samostan. Ispod tvrđave nalazio se gradić imenom Cetingrad. Položaj grada bio je idealan jer je pružao pogled na predivnu Cetinsku krajinu. Navedeni položaj davao je važnost ovom gradu jer su preko Sinja prolazili svi važniji putevi iz Bosne prema Splitu. Sinj je bio i sjedište kraljevskog župana Cetinske županije, a od 21. studenoga 1345. godine Sinj postaje grad cetinskih knezova od kojih su najpoznatiji Nelipići. Godine 1463. Turci osvajaju Bosnu i sve češće upadaju u Cetinsku krajinu. Sinj je otada nekoliko puta mijenjao gospodara dok nije 1536. pao u turske ruke i ostao pod turskom vlašću sve do 25. rujna 1686. godine. Turci se nisu mogli pomiriti s gubitkom Sinja. Već sljedeće (1687.) godine pokušavaju ponovno osvojiti ovaj grad, no uzalud. Početkom 1715. godine Turska je navijestila rat Veneciji. Slutilo se da će Turci najprije udariti na Sinj. Dana 23. srpnja 1715. godine Mehmed paša Ćelić utabori se uz Cetinu s mnogobrojnom vojskom. Napad na Sinj počeo je 8. kolovoza, a 14. kolovoza bio je najsnažniji juriš. Dok se odvijala velika borba, fratri, žene, djeca te svi oni koji nisu bili sposobni boriti se, molili su pred slikom Gospe Sinjske za pomoć. Ljetopisac navodi da je Gospa dala toliku hrabrost braniteljima, da se “viteški braniše i obraniše”. Sljedećeg jutra, na blagdan Velike Gospe (15. kolovoza), nije bilo nijednoga turskog vojnika pod Sinjem. Tursko odustajanje od osvajanja Sinja neshvatljivo je budući da su bili vojno nadmoćniji: oko 700 branitelja nasuprot 40.000 do 60.000 turskih vojnika. U spomen čudesne pobjede, u Sinju se održava viteška igra Alka.

Najveći ukras Sinja i Cetinske krajine je slika Čudotvorne Gospe Sinjske na platnu (58x44 cm), a koja se ubraja među ljepše slike kršćanske umjetnosti. Radi se o djelu nepoznatog slikara iz XVI. Stoljeća. Postoje naznake da se slika nalazila u Sinju do turskog osvajanja 1536. godine kada je fratri odnose u Ramu gdje stoji sve do 1687. godine. Zbog novih turskih nadiranja, fratri bježe prema Cetinskoj krajini i moru noseći sa sobom najveće blago; sliku Čudotvorne Gospe Sinjske. Zadržavši se kratko vrijeme u Dugopolju, Klisu i Splitu, 1691. godine slika se napokon vraća u Sinj. I više se nikada nije nikamo nosila. Nakon slavne pobjede 1715. godine koja se pripisuje Gospinu zagovoru, vojni časnici skupiše među sobom 80 cekina i dadoše skovati zlatnu krunu s križem kojom će okititi Gospinu sliku. Tom je krunom Gospin lik svečano okrunjen 22. rujna 1716. godine. Slika je 1721. godine prenesena u novu crkvu u kojoj se nalazi i danas.nastanjivali su Iliri, a potom i Rimljani da bi u VII.st. dolaskom Hrvata bio osnovan grad Sinj. Ime grada, Sinj (Vsinj), spominje se 21.studenog 1345. godine, a označavalo je utvrdu na 438 metara visokoj kamenoj uzvisini smještenoj iznad starog ilirskog naselja Osinium. Već 1357. prvi se put spominje i franjevački samostan. Ispod tvrđave nalazio se gradić imenom Cetingrad. Položaj grada bio je idealan jer je pružao pogled na predivnu Cetinsku krajinu. Navedeni položaj davao je važnost ovom gradu jer su preko Sinja prolazili svi važniji putevi iz Bosne prema Splitu. Sinj je bio i sjedište kraljevskog župana Cetinske županije, a od 21. studenoga 1345. godine Sinj postaje grad cetinskih knezova od kojih su najpoznatiji Nelipići. Godine 1463. Turci osvajaju Bosnu i sve češće upadaju u Cetinsku krajinu. Sinj je otada nekoliko puta mijenjao gospodara dok nije 1536. pao u turske ruke i ostao pod turskom vlašću sve do 25. rujna 1686. godine. Turci se nisu mogli pomiriti s gubitkom Sinja. Već sljedeće (1687.) godine pokušavaju ponovno osvojiti ovaj grad, no uzalud. Početkom 1715. godine Turska je navijestila rat Veneciji. Slutilo se da će Turci najprije udariti na Sinj. Dana 23. srpnja 1715. godine Mehmed paša Ćelić utabori se uz Cetinu s mnogobrojnom vojskom. Napad na Sinj počeo je 8. kolovoza, a 14. kolovoza bio je najsnažniji juriš. Dok se odvijala velika borba, fratri, žene, djeca te svi oni koji nisu bili sposobni boriti se, molili su pred slikom Gospe Sinjske za pomoć. Ljetopisac navodi da je Gospa dala toliku hrabrost braniteljima, da se “viteški braniše i obraniše”. Sljedećeg jutra, na blagdan Velike Gospe (15. kolovoza), nije bilo nijednoga turskog vojnika pod Sinjem. Tursko odustajanje od osvajanja Sinja neshvatljivo je budući da su bili vojno nadmoćniji: oko 700 branitelja nasuprot 40.000 do 60.000 turskih vojnika. U spomen čudesne pobjede, u Sinju se održava viteška igra Alka.

Svetište čudotvorne Gospe sinjske
Gospina crkva u Sinju građena je od 1699. do 1712. godine. Unatoč promjenama koje je doživjela tijekom povijesti, crkva je sačuvala prvobitan izgled.. Jak potres, u kojem je nastradala i crkva, pogodio je Sinj i okolicu 28. studenoga 1769. godine. U obnovi, 1795. godine, na mjesto starog Gospinog oltara postavljen je novi, mramorni. U Svetištu se nalaze i oltari Sv. Josipa, Sv. Frane, Sv. Ante, Sv. Nikole Tavelića i Sv. Paulina. U XIX. i XX. stoljeću crkva je više puta obnavljana i popravljana. Za vrijeme II. svjetskog rata djelomično je srušena, ali je Gospina slika ostala neoštećena. Temeljito je obnovljena 1953. godine. Godine 1958. blagoslovljene su nove orgulje, tvrtke Franc Jenko iz Ljubljane. Konačno je Svetište potpuno obnovljeno 1975/76. godine. Akademski kipar Stipe Sikirica izradio je u bronci glavna ulazna vrata u crkvu 1987. godine. Prezbiterij je dobio sadašnji izgled u obnovi 2002./03. U njemu se posebno ističe kameni oltar, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića. Na južnoj strani prezbiterija kao i onoj nasuprot nalaze se vitraji akademskog kipara Antuna Vrlića. Iznad ulaznih vrata postavljeni su vitraji akademskog slikara Ivana Grgata. U središnjoj rozeti prikazano je uznesenje Blažene Djevice Marije. S lijeve strane je lik fra Pavla Vučkovića, graditelja Svetišta, a s desne strane lik Sv. Nikole Tavelića. Na bočnim zidovima lađe nalaze se vitraji istog slikara na kojima su prikazani evanđelisti, bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji fra Ante Antić. Iza glavnog oltara nalazi se mozaik i vitraj akademskog slikara Josipa Botterija Dinija s prikazom krunjenja Blažene Djevice Marije i s Kristom na križu. U dvorištu je 2007. godine postavljen brončani reljef s likom Gospe Sinjske, detalj koji se nalazi i na vratima franjevačke crkve na Šćitu u Rami, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića. Time je još jednom istaknuta povijesna i duhovna veza Rame i Sinja. Oko Sinjske tvrđave (Grada) postavljeno je prvih pet postaja Križnog puta (2007.). Svih četrnaest postaja bit će djela četrnaest uglednih hrvatskih kipara. Na samom vrhu Grada, uz crkvicu podignutu 1887. godine, postavljen je brončani kip Gospe Sinjske (2008.), djelo akademskog kipara Jože Marinovića.

Zvonik
Uz crkvu je 1775. godine sa sjeverne strane izgrađen mali zvonik od domaćeg kamena (muljike), a 1896. godine postavljen je kamen temeljac novom zvoniku. Nakon duljeg prekida gradnje dovršen je novi zvonik (visine 43,5 metara) 1927. godine.